Skip to content
zorana.karapandzin@gmail.com Beograd, Srbija
  • Home
  • Preporuke
  • Recenzije
  • Svaštoteka
Knjigoteka
„Srebrni put”, Stina Džekson – švedski krimić u najboljem izdanju

„Srebrni put”, Stina Džekson – švedski krimić u najboljem izdanju

„Srebrni put” je roman prvenac ove švedske spisateljice, ali je bez obzira na to prava poslastica za ljubitelje dobrih trilera.

„Urugvajka”, Pedro Mairal – kratak roman o potrazi za srećom

„Urugvajka”, Pedro Mairal – kratak roman o potrazi za srećom

„Urugvajka” je kratak roman argentinkskog pisca Pedra Mairala u kom je uspeo da kaže neverovatno mnogo, a na veoma malo strana.

Zavod za nagađanje, Dženi Ofil – knjiga za izlazak iz zone komfora

Zavod za nagađanje, Dženi Ofil – knjiga za izlazak iz zone komfora

“Zavod za nagađanje” kratka je knjiga koja na veoma inteligentan, a duhovit način govori o svim svakodnevnim trzavicama koje pogađaju brakove.

“Lažljivi život odraslih”, Elena Ferante: Da li su laži nekad opravdane?

“Lažljivi život odraslih”, Elena Ferante: Da li su laži nekad opravdane?

“Lažljivi život odraslih” je ubedljivo knjiga koju smo svi sa najvećim nestrpljenjem čekali ove godine. Pogledajte da li je opravdala hajp!

Ciganin, ali najljepši – roman koji ne ide bez velikih očekivanja. Ali da li ih opravdava?

Ciganin, ali najljepši – roman koji ne ide bez velikih očekivanja. Ali da li ih opravdava?

„Ciganin, ali najljepši” je roman Kristiana Novaka o kom svuda možete čuti samo hvalu. Međutim, da li on zaista tu hvalu opravdava?

Njeno telo i druge žurke – horor bajke o ženskim strahovima

Njeno telo i druge žurke – horor bajke o ženskim strahovima

„Njeno telo i druge žurke” je zbirka priča Karmen Marije Maćado koja, rušeći granice između žanrova, govori o nasilju koje se svakodnevno vrši nad ženama.

Elif Šafak i njeni romani kao posebna oda jednom gradu

Elif Šafak i njeni romani kao posebna oda jednom gradu

Roma Elif Šafak „10 minuta i 38 sekundi na ovom čudnom svetu” prati poslednje trenutke svesti mrtve prostitutke u Istanbulu i svojevrsna je oda ovom gradu.

Ljepši kraj, Bekim Sejranović: nordijska i bosanska teskoba u jednom

Ljepši kraj, Bekim Sejranović: nordijska i bosanska teskoba u jednom

„Ljepši kraj” je roman nedavno preminulog Bekima Sejranovića koji govori o nemogućnosti da samom sebi nađeš mesto i središ sopstvene misli i osećanja.

Tri žene, Lisa Tadeo – tri iskrena i istinita ženska iskustva

Tri žene, Lisa Tadeo – tri iskrena i istinita ženska iskustva

Tri žene je neverovatna knjiga o tome šta žene zaista žele, koja sadrži tri istinite priče o ženskoj požudi i podseća nas da nismo same.

Ne daj mi nikada da odem – odgovor na to koja je svrha života

Ne daj mi nikada da odem – odgovor na to koja je svrha života

Ne daj mi nikada da odem je roman Kazua Išigura za koji se slobodno može reći da je pravo remek-delo. Ovo je roman o tome šta znači biti čovek.

Posts navigation

Older posts

Registruj se da dobiješ mail kad izađe novi članak. Obećavamo da nećemo smarati!

Loading

my instagram

Usudiću se da ovog puta iskoristim priliku i kaž Usudiću se da ovog puta iskoristim priliku i kažem - koliko SJAJNA knjiga! Sjajna sjajna sjajna! 🤯
“Blizanačka trilogija” je delo Agote Kristof, frankofone spisateljice mađarskog porekla, a to o čemu je i šta je tema ove trilogije je malo teže objasniti. Prva knjiga se zove “Velika sveska” i to je jedan, pa usudiću se da kažem, pravi pravcati horor. Ovde se upoznajemo sa blizancima Lukasom i Klausom, koji pokušavaju da prežive u svetu koji je rasparčan ratom, okrutan i surov. Njihova naracija je ista takva i navodi da pomislite kako su njih dvojica ili sociopate ili zapravo jedini normalni u stvarnosti koja je potpuno izdeformisana. Ceo prvi deo trilogije je kao neki košmar, a taj hladni i ravnodušni ton kojim je napisan dozvoljava da užasi koji su neizrecivi i neprepričljivi budu ispričani. I ne samo to, već kao da još dodatno pojačava intenzitet tog sveopšteg užasa. Blizanci su surovi, neobično racionalni za svoj uzrast, a njihovo ponašanje je ujedno i sadističko i plemenito. I upravo svim tim stvarima Kristof razbija ideju o detinjstvu kao o dobu nevinosti i dobrote, stavljajući ga u realnost koja ne dozvoljava nadi i veri u bolje sutra ni da provire. Gradovi i ljudi nemaju imena, sve je bezimeno osim blizanaca, što samo celokupnom užasu daje globalni karakter. Druga knjiga, “Dokaz”, potpuno je druga priča i druga vrsta košmara. Odjednom nemamo više dva naratora, već jednog i počinju neke potpuno druge stvari da se dešavaju. Da li blizanci uopšte postoje? Da li je to samo jedna osoba koja je stvorila sebi brata kao pokušaj da se živi u realnosti koja bi drugačije bila nepodnošljiva? Agota Kristof tek počinje da se igra sa nama. Treći deo se zove “Treća laž” i jedna je prava igra ogledala u kojoj glas autorke dominira i vodi vas kroz mnogo zapleta i skretanja do jedne jedine,  brutalne i bolne istine. Do samog kraja nećete znati da li je ovo priča o Klausu i Lukasu ili samo o jednom od njih. Ili nijednom. Da li su ova braća, čija imena su sastavljena od istih slova, jedna duša u dva tela ili jedno telo koje oseća da ima dva identiteta? 
Ne čitajte nikakve predgovore i sinopsise. Samo uzmite knjigu.
Poslednja knjiga pročitana u 2020. jeste zbirka e Poslednja knjiga pročitana u 2020. jeste zbirka eseja Džoun Didion - The White Album. Meni je mnogo žao što njene knjige ne postoje na srpskom jer su ovi eseji jedna divota i pravi dragulj. Na poleđini ovog izdanja piše sledeća stvar:

In this now legendary journey into the hinterland of the American psyche, Didion searches for stories as the Sixties implode. She waits for Jim Morrison to show up, visits the Black Panthers in prison, parties with Janis Joplin and buys dresses with Charles Manson’s girls.

Moram da vam kažem da ovo dobiti nećete. Ovo je super način izdavača da proda knjigu, ubaci par zvučnih imena i vi mislite kako ćete sad da čitate o njima. So wrong! Svakom od ovih imena je posvećen otprilike jedan pasus ili, u najboljem slučaju, kratak esejčić. Dakle - toga nema u toj meri u kojoj možda očekujete. Ali zato dobijate nešto drugo! Dobijate jednu jako inteligentnu sagovornicu koja vam priča o svemu i svačemu, od ličnih problema sa migrenama, preko iznošenja sopstvenih stavova o konzumerizmu, do oštre kritike drugog talasa feminizma. Da, dobro ste pročitali dragi moji, Didion se usudila da to uradi. I nije bitno uopšte da li se ja slažem sa tim ili ne, ili da li se uopšte neko od nas slaže, samo vam navodim primer i hoću da kažem da ona sve svoje stavove iznosi argumentovano a svaka rečenica je tako pažljivo konstruisana i baš tu gde treba da bude. (Btw. konkretno ovaj esej imate na sajtu Njujork Tajmsa, pa možete guglati i pročitati ako vas zanima, zove se The Women’s movement.) Naravno, ovo je knjiga koja bi verovatno većini ljudi koji čitaju beletristiku bila jako dosadna. Ne pokušavam da vozdignem sebe ovde i budem pretenciozna, ali zaista mislim da je tako. Prosto ako vas ne interesuju teme o kojima je reč i ako niste bar jednom u životu maštali da se teleportujete u Kaliforniju sedamdesetih - preskočite. Didion zalazi u kolektivnu svest ljudi tog vremena i ako tražite instagramične priče o sada popularnoj Sharon Tate ili mislite da dobijate neki inside info o Doorsima - toga ovde ima minimalno. Ali ako želite da “porazgovarate” sa jednom briljantnom ženom i na kratko uđete u njen um - uživaćete u ovome.
Ja ne znam koliko sam knjiga pročitala u 2020. Ni Ja ne znam koliko sam knjiga pročitala u 2020. Nisam brojala i ne zanima me. A nisam objavila ni top listu najboljih knjiga na Instagramu. Ali jesam na YouTube-u i tu je možete pogledati. Sve u svemu, bila je godina velikih promena i rizičnih odluka. (Halo, prešla sam na YT! 🙈)Pred kraj me malo jače ošamarila, pa je ispraćam polupana i sa šavovima na licu. 🤕 Ali u štiklama jer sam ih ove godine obula svega dvaput. Želim vam da ne razmišljate o tome kakva je bila jer njen kalendarski kraj ne znači ništa. Sve je do nas i sledeća će biti onakva kakvi smo mi. Čuvajte se i čitajte super knjige i gledajte super filmove i serije i slušajte super muziku i budite dobro! ✨💕
Ovo je moja jelka sa petokrakom i pretposlednja kn Ovo je moja jelka sa petokrakom i pretposlednja knjiga koju sam pročitala u ovoj godini - zbirka priča “Osmica” Rumene Bužarovske. Ako ste čitali njene priče i niste se prepoznali makar u jednoj, evo ne znam. Ja sam u ovoj zbirci videla nekoliko situacija u kojima sam se i sama našla. Hint: kad ne jedeš meso pa te svi gledaju kao debila. 😑Što se tiče konkretnijeg prikaza, možete ga pročitati na sajtu City Magazina, pošto ovde više delim utiske i misli koje su me obuzimale dok sam čitala neku knjigu. Ove priče su sirove, pune nenametljivog inteligentnog humora i gađaju pravo u metu. Imala sam sve vreme osećaj da svakom od ovih junaka moram da pomognem jer vidim da sve ide ka totalnoj katastrofi. I to je toliko dobro sa ovim pričama! Izazivaju vam veoma snažna osećanja, a istovremeno i neverovatnu znatiželju da vidite šta će na kraju da se desi. A što se tiče tih osećanja, ima svega. Osetila sam na momente bes zbog osećaja nemoći. Smejala sam se. Neke junake sam samo poželela da zagrlim. I u svakoj od ovih priča postoji onaj momenat koji je svako od nas sasvim sigurno doživeo, a to je ono kad se nađete u situaciji gde ljudi oko vas pokazuju svoje pravo lice. Dese se tako neke situacije u kojima odjednom neke drage ili bitne ljude prestanemo da idealizujemo i počinjemo da ih vidimo onakve kakvi oni zaista jesu. Rumena Bužarovska na maestralan način svojim junacima i junakinjama pruža taj momenat otkrovenja. Druga stvar - iz priče u priču idete i nemate pojma šta da očekujete. Na primer, pročitate priču “Uoči velikog takmičenja” i ljudski se nasmejete, a onda ide priča “Ćufte od blata” pa vam dođe da se ljudski isplačete. Ima svega i budite spremni na sve. Ovo je jedna od retkih zbirki priča koju sam ja pročitala u kontinuitetu, pošto ih inače čitam u pauzi dok čitam neki obimniji roman. 🎄

Vaši utisci? ✨
Juče je izašao novi video Makart BookTube-a u ko Juče je izašao novi video Makart BookTube-a u kom pričam o čitalačkoj krizi. Najbolji savet koji sam ja dobila kad je o tome reč jeste da probam da čitam kratke priče! E sad, nisu sve priče baš lek za reading slump. Npr. mislim da ove priče Edne O’Brajen BAŠ nisu. Ovo ne treba čitati onda kad imate problem da se koncentrišete na knjigu. Ovo treba čitati sa stopostotnim fokusom da ne biste propustili ni delić. Isto tako mogu sa sigurnošću da kažem da se ne bi svakome dopale ove priče. Mračne su i bolne i govore o ženama koje su dospele u neko kasnije životno doba i njihovim najvećim strahovima. Imamo svašta ovde - odnos majke sa sinom i snajom, odnos ćerke i oca, sestrinske odnose, bračne odnose... I sve je prikazano baš onako kako jeste, onako kako se ti odnosi razvijaju ne spolja, već unutar nas. Kod Edne O’Brajen postoji neka spoljna manifestacija tih odnosa, ali ona predstava o njima koja postoji unutar nas samih i veoma često se te dve konstrukcije ne poklapaju. U pitanju su strahovi koje je teško priznati i sebi samom, a koji te kidaju i stvaraju ti užasan pritisak u glavi. Navode te da preispituješ svaki svoj postupak i da razmišljaš li si normalna/normalan. Da dodam još da O’Brajen piše tako da vam se stegne stomak - brutalno, bez zadrške. Ona u ovim pričama kreće od ruralne Irske i ide polako ka gradovima čija urbanost nije ništa drugo nego privid jer i tamo vlada ista uskost mišljenja, isto to licemerje i isti mrak. Na selu je to samo malo primitivnije. Čitajući njene rečenice imala sam osećaj da mogu da pomirišem tu maglu, osetim mahovinu pod prstima i da vidim sva ta turobna lica koja se pojavljuju u pričama. I da, “Pokretne slike” zaista jeste savršen naziv za ovu zbirku jer stvarno imate osećaj da gledate neke kao živote, obične i nebitne, kako se kreću i pomeraju neko vreme, a onda padnu u zaborav kao da nikad nisu ni postojali. Ne znam uopšte koliko sam vam sad približila ove priče, ali ovo je NEPREPRIČLJIVO, a ako budete čitali videćete i zašto. 

Hajde da čujem - koje zbirke priča vi preporučujete? ✨
Ne znam šta bih mogla više ja da kažem o ovoj k Ne znam šta bih mogla više ja da kažem o ovoj knjizi nakon predivnih prikaza koje sam ovde čitala (@bgcrtice u tebe gledam 🤩). Elem, “U jesen” je knjiga koju smo moj najdraži prijatelj @bukmarkic i ja izabrali za novembarski book club i moram da priznam da sam i više nego zadovoljna kako je to zajedničko čitanje izgledalo. Prethodnih nekoliko knjiga koje smo birali su bile onako, ali kod ove mi je posebno drago što je miks ljudi u grupi bio sjajan. Bilo je nekoliko poznavalaca Knausgora i njegove “Moje borbe”, ali i dosta njih koji su se prvi put susreli sa ovim piscem. I SVI su bili oduševljeni! ⭐️
Prvo, ovo je knjiga eseja koje on piše dok čeka da mu se rodi četvrto dete i piše ih upravo njoj - svojoj nerođenoj ćerki. Eseji su o najrazličitijim stvarima koje nas okružuju, od prirodnih pojava do delova tela i predmeta poput flaša ili žvake. Pišući njoj o svemu tome, on pokušava i sebi da objasni svet oko sebe, ili bar da nekako zastane i podseti se.
“Ako je čovek živeo mnogo godina, vrata se podrazumevaju. Kuća se podrazumeva, bašta se podrazumeva, nebo i more se podrazumevaju, čak se i mesec koji noću visi i sija nad krovovima kuća podrazumeva. Svet se ukazuje, ali mi se ne obaziremo, i pošto se ne nalazimo duboko u svetu i ne doživljavamo ga kao deo sebe, čini se da ga gubimo.” ⭐️
Za mene je čitanje ove knjige bilo kao da jedem npr. neke kolače koje sam jela u detinjstvu. Taj neki sličan osećaj. Naizgled obično i jednostavno, kao neke princes krofne koje ti baba pravi često kad si mali, ali kad posle mnogo godina ponovo osetiš ukus, krenu da ti se vraćaju sećanja i emocije, čitave priče vezane za to, ceo jedan mali univerzum koji postoji i koji ne primećuješ svakodnevno. E tako i ova knjiga. Prvo poglavlje nosi naziv “Jabuke” i ti onda pomisliš - okej, jabuka ko jabuka, šta sad tu ima da se filozofira? Ali onda Knausgor u jedenje jabuke umeša i svoju filozofiju o radu i zadovoljstvu, trudu i uživanju, dok na kraju ne dođe do savršeno uobličene misli. I tako nekako svako poglavlje - krene od obične stvari i kroz nju dođe do neke bitne životne istine. Zaista od srca svima preporučujem, a ja jedva čekam ostala godišnja doba. I da nastavim “Moju borbu” u 2021. ⭐
Koja vam je najslađa knjiga koju ste pročitali? Koja vam je najslađa knjiga koju ste pročitali? 🧚‍♀️ 
Evo knjige koja kod mene odnosi nagradu za najslađu knjigu godine. Kako drugačije opisati knjigu koja sadrži 13 (lažnih) bajki koje počinju rečenicama kao npr. ⬇️
“Onog jesenjeg četvrtka kada su senke postale duboke i trajne, Mala Vila zvana Zvrk Na Jednoj Nozi saplela se i pala na samom rubu čestara.” 🧚‍♀️ 
Pa mislim - preslatko realno.
Šta ćete u ovim bajkama saznati?
• Da je čovek “ukleto biće koje je došli na svet da bi nerviralo druge ljude”
• Da bajke mogu imati milion različitih krajeva ili da uopšte ni ne moraju imati kraj.
• Da postoje i bajke bez reči

Ja sam ovog novembra potpuno zakazala sa čitanjem, što zbog obaveza, što zbog (iskreno) mog dobrog prijatelja (a neprijatelja mojih čitalačkih navika) - Netfliksa. I trebale su mi neke priče ili tako nešto što mi ne opterećuje mozak, a budi mi želju za čitanjem. I tako, jednu po jednu lažnu bajku - došla sam do kraja i evo da vam podelim utiske. Duhovito, slatko, toplo, nežno, puno nekih nenametljivih mudrosti i bezgranično maštovito - to su Lažne bajke. I da, propraćeno divnim diiiivnim ilustracijama. 🧚‍♀️ Na kraju ima i jedna ilustracija koja nije vezana ni za jednu bajku već je bajka za sebe. I za kraj evo još jedna preslatka misao:
“Pazite dobro na svoja ogledala jer ako se neko od njih razbije i neka se od krhotina izgubi, u tkanju sveta ostaje praznina koja se ne može popuniti. A onaj ko upadne u nju moći će da živi jedino na poleđini sveta, i kad se pogleda u ogledalo, videće samo svoja leđa.” 🤯

Dakle, da se vratimo na pitanje s početka - koja knjiga je vaš dobitnik nagrade za najslađu knjigu godine ili života? 🧚‍♀️

#bookstagram #books #booksbooksbooks #booksofig #booksofinstagram #booksofinstagram #bookstagrammer #bookstagramfeature #bookslove #reading #readingtime #readingaddict
Ja sebi: • Prestala si da radiš fiksno radno vr Ja sebi:
• Prestala si da radiš fiksno radno vreme, već po principu “mogu kad hoću” = IMAŠ NIKAD VIŠE OBAVEZA U ŽIVOTU
• Vodi obe životinje kod veterinara jer su kilavci 
• Snimaj videe za BookTube (dakle, smišljaj teme, piši scenario, sredi scenografiju i rasvetu, pa tek onda snimi)
• Ofarbaj se j****o više, imaš više sedih od rođene babe
• Sredi nokte
• I opet, posao posao posao
• Pazi da ne dobiješ koronu kad si ovoliko izdržala

Isto ja: mogla bih da napravim fotku sa knjigama koje mi se čitaju 🤦‍♀️

#bookstagram #book #bookaholic #booksofinstagram #bookstagrammer #booksofig #bookstack #bookaddict #bookaddiction #booknerd #bookcommunity #booksonbooks #reading #readingtime #readingaddict #readinglist #readingnook
Okej, tagovana sam i ja da učestvujem u bukstagr Okej, tagovana sam i ja da učestvujem u bukstagramskom leksikonu (a zna se da volim da pričam i da ništa bez mene ne može da prođe, pa ću se teška srca odazvati pozivu). 

✨Ime i nadimak?
Zorana. Imam neki nadimak Zozi, ne znam odakle to, ali zanimljivo da me skoro niko ne zove Zoka (što je logičan nadimak za moje ime).

✨Rođendan?
17. januar

✨Boja kose i očiju?
Prirodno sam smeđa ali se farbam u riđe dobrih 12 godina. Oči zelene. 👀

✨Omiljena životinja?
S V E ikad.

✨Kućni ljubimci?
Pa verovatno su ovde poznatiji od mene, ali hajde da kažem - pasić Megi i mačkić Ringo.

✨Tetovaže i pirsinzi?
2 tetovaže i 3 pirsinga. Za sad. Biće još.

✨Omiljeni film?
Kabare, Kosa, Gordost i predrasuda. Njih znam napamet.

✨Omiljena pesma?
Užasno pitanje za nekog ko toliko voli muziku kao ja. Ali ajde da bude da su mi neke od omiljenih - The End (The Doors), River (Bruce Springsteen), Eleanor Rigby (Beatles), Changing of the guards (Dylan), When you were young (The Killers). Ima ih još.

✨Omiljena serija?
Peaky blinders, Sons of Anarchy, Ozark, FLEABAG ❤️❤️❤️ I naravno Office.

✨Junakinja koja bi bila da možeš iz knjige/serije/filma?
Hm. Ne znam. Na koga vas podsećam?

✨Omiljeni grad?
PARIZ ❤️ Kliše nad klišeima ali obožavam ga. Romantičan i predivan.

✨Omiljeno godišnje doba?
Leto.

✨Da imaš čarobne moći, šta bi uradila?
Stvarno svašta, imam mnogo želja i mnogo toga što mislim da bi svet učinilo boljim.

Zahvaljujem se @aleksinbookland na tagu. A ja nominujem @bukmarkic @ombrofilija i @unbearably_bookish ako već niste nominovani. 🌺

#dogs #dogsofinstagram #dogstagram #dogslover #doglovers #dogphotography #dogoftheday #dogsofinsta #dogmom #dogmodel #doglove #puppy #puppylove #puppyoftheday #puppygram #puppylover #puppygram #doggo #lovedogs #poodle #poodlesofinstagram #poodlelove #poodlemix
Little Friend = americana at its finest! ✨🇺🇸

Odlučila sam da uradim nešto što retko kad činim, a to je deljenje utisaka dok još nisam završila knjigu. Znam da smaram sa Donom Tart, ja bih me majke mi otpratila koliko nekad smaram, ali stvarno ne mogu da opišem koliko meni sve što ona napiše bude dobro. I što je najgore, svesna sam da bi Little Friend mnogima bila dosadna i zato ne smem da preterujem. Iako ovde postoji par glavnih junaka i postoji neka priča i zaplet i sve, ovo je mnoooogo više prikaz cele jedne zajednice. A ta zajednica živi u malom gradu u Misisipiju, te se mahom sastoji od pravih onih southern babuskera, prljave i musave dečurlije, krezubavih meth head-ova i generalno dosta ljudi koji bi spadali u ono što se popularno u američkoj kulturi naziva white trash. Za mene - milina! Ja ne znam za vas, ali ja sam nekako oduvek bila opsednuta jugom Amerike i uopšte ne znam zašto, ali tako je. I dok čitam ovo, bukvalno vidim sve te ljude, čujem ih kako razvlače “whatcha yall doin” i potpuno sam ušla u njihov način života. Osetim sparinu i prašinu i smrad iz močvara. Tako piše Dona Tart. Ovo zaista nije neki preuzbudljiv roman i na momente bi sasvim sigurno smorio mnoge, ali pošto sam ja sucker za ogromne coming-of-age knjige koje su više hronika jedne epohe i društva, nego što su klasičan roman sa zapletom i raspletom - meni ovo savršeno odgovara. Pored svega toga, ovo je i priča o jednoj porodici, dotiče se i majčinstva, a likovi su neverovatni (kao i u svim njenim romanima). Nekako mi je fascinantno to da knjiga sadrži toliko mnogo likova, a da se autorka sa tolikom strašću posvetila svakom od njih. Sad sam već u fazonu - kakav god da je kraj, nema veze. Ne očekujte od ove knjige Tajnu istoriju ili Goldfinch-a i ja vam zaista prvo savetujem da čitate neku od te dve, jer se u njima zaljubljujete u njen stil pisanja. Ova knjiga nije lepa kao Goldfinch, niti je misteriozna i puna dekadencije kao Tajna istorija, ali je A M E R I K A N A. Good enough for me. ✨

Kad planirate da čitate Donu Tart? 

#bookstagram #books #booksbooksbooks #booksofinstagram #bookstagrammer #reading #readingtime #cats #catsofinstagram #catstagram #catsofinsta #catsandbooks
Throwback na tople dane i hladne kafe, kao i podse Throwback na tople dane i hladne kafe, kao i podsećanje na to koliko istovremeno i mrzim i volim jesen. 🍁
Kako vaš utorak?✨

#bookstagram #books #booksbooksbooks #booksofinstagram #bookstagrammer #bookstore #bookstagramfeature #booksofig #booksonbooks #reading #readingtime #readersofinstagram #readingtime📖
Niko ništa: Moja noga: staću tako da Z ispadne m Niko ništa:
Moja noga: staću tako da Z ispadne mnogo glupo. 🤷‍♀️

Elem, možda nisam ekspert za trilere, ali hajde da pokušam da vam prenesem svoje utiske o romanu “Srebrni put”. Prvo, ja trilere stvarno retko čitam i jedan od razloga je taj što mi sve to nekako deluje isto ili makar kao da je pisano po nekom određenom šablonu. Ipak, s vremena na vreme i meni prija da se upustim u neku misteriju i onda to uglavnom bude neka knjiga koja baš i nije samo klasičan triler, poput recimo romana “Živi pesak” koji sam čitala u martu. E pa, i ovde je neka slična priča. Ono što me je privuklo kod ove knjige bila je tema nestale sedamnaestogodišnjakinje i otac koji tri godine luta prevrćući svaki žbun i tragajući za njom. A kad sam počela da čitam, ono što me je apsolutno kupilo jeste sama atmosfera - sever Švedske, šumetine, hladnoća i vlaga koju možeš da namirišeš i osetiš dok čitaš. Pa onda likovi! Od matorog Birjera sam se bukvalno ježila koliko mi je bio odvratan, kao i od cele priče njihove idiotske porodice koja živi usred šume na samoodrživom imanju, gde su zabranjeni mobilni telefoni i gde je kontakt sa spoljnim svetom sveden na apsolutni minimum. Imala sam utisak da sam se našla u nekoj sekti i da samo čekam kad će neko da me žrtvuje Satani, ozbiljno. Kroz ceo roman se provlače mirisi krvi, kokošinjaca, suvog lišća, zemlje, dima... Stina Džekson je to baš dobro sve odradila. I tačno kad čitate već neko vreme i imate utisak da se ništa ne dešava, ona vam zabije neki potpuno creepy momenat i tako vas vozi do najvećeg preokreta. Bogami, svaka čast za prvi roman! Meni su u nekim momentima malo zasmetali dijalozi koji su mi delovali pomalo neubedljivo, ali sve drugo je bilo jako dobro, tako da je ovo zaista zanemarljiva zamerka. Elem, od mene imate preporuku ako vam se čita nešto skroz jesenje i mračno, a uzbudljivo toliko da ne možete da ispustite iz ruku. Baš vozi! 🍁

Pitanje za vas triler-eksperte glasi: Koji biste triler preporučili, a da je onako BAŠ mračan i jeziv? Ono, da se ozbiljno naježiš?

#bookstagram #books #booksofinstagram #bookstagrammer #bookstagramfeature #booksofinstagram #booksofig #bookslove #reading #readingtime #readingaddict #readingissexy
Load More... Follow on Instagram
This error message is only visible to WordPress admins

Error: There is no connected account for the user 799887884 Feed will not update.

Najnovije

  • „Srebrni put”, Stina Džekson – švedski krimić u najboljem izdanju
  • „Urugvajka”, Pedro Mairal – kratak roman o potrazi za srećom
  • Zavod za nagađanje, Dženi Ofil – knjiga za izlazak iz zone komfora
  • “Lažljivi život odraslih”, Elena Ferante: Da li su laži nekad opravdane?
  • Ciganin, ali najljepši – roman koji ne ide bez velikih očekivanja. Ali da li ih opravdava?

Komentari

  • Milka on Sahranite mi srce kraj Ranjenog kolena: kraj jednog naroda i jednog sna
  • Zorana Karapandzin on Istorija pčela, Maja Lunde: Šta će biti sa nama ako pčele izumru?
  • Milka on Istorija pčela, Maja Lunde: Šta će biti sa nama ako pčele izumru?
  • Zorana Karapandzin on Zašto bi trebalo da pročitaš The Goldfinch Donne Tartt
  • Sandra on Zašto bi trebalo da pročitaš The Goldfinch Donne Tartt

Arhiva

  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019

Kategorije

  • Poezija
  • Preporuke
  • Recenzije
  • Slider
  • Svaštoteka
  • Uncategorized

Meta

  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org
Add your own widgets here
Theme: Avant by Kaira